[ Pobierz całość w formacie PDF ]
pti%0ńica ranije odlepraati, pa ćemo se morati razilaziti. Jer nju ćemo
morati pa~ljivo uloviti, kad se udalji, bez galame, da ostale ne
preplaaimo.
- Mo~da ste premalo ljudi doveli, Jevstratiju Pavlovi%0Å„u? Ipak, osam ljudi
- posumnja potpukovnik. - Govorio sam vam da bi bilo dobro iz postaje
uzeti joa policajaca, razvući ih u treći obru%0ń po dvoriatima i raskri~jima.
- Ma %0Å„emu to, Petre Ivanovi%0Å„u - bezbri~no zaprede Miljnikov.
- Imam dresirane vu%0Å„jake, a tamo je, da prostite, sama dje%0Å„urlija,
mlade gospoice i studentici.
Burljajev protrlja rukavicom nos (predve%0Å„erje zahladnjelo):
- Nema veze, ako klinci već znaju za Hrapova, zna%0ńi da netko od
njih ima pristup velikoj ribi. Zapo%0Å„nite, Jevstratiju Pavlovi%0Å„u, uz Bo~ju
pomoć.
Saonice ponovo prou kroz Povarsku, samo ato je sada tobo~nji voza%0Å„
objesio na rudo svjetiljku, na taj signal drugi se obru%0Å„ primaknuo bli~e.
To%0Å„no u osam i trideset Miljnikov zazvi~di %0Å„etirima prstima, i istoga
trena sedmorica agenata provale u kuću.
Odmah za njima uu zapovjednici - Burljajev, Miljnikov i Fandorin.
Ostali se rastegnu u lanac i stanu ispred kuće.
U predsoblju Erast Petrovi%0Å„ proviri iza potpukovnikovih lea i ugleda
prostranu primaću sobu, mlade ljude kako sjede za stolom, gospoicu
za pijaninom.
- Ne di~i se, glavu ću ti probuaiti! - straanim, potpuno druga%0ńijim
glasom zagrmi Miljnikov i udari drakom revolvera u %0Å„elo studenta koji
se trgnuo sa stolice. Ovaj odmah problijedi i sjedne, iz rasje%0Å„ene obrve
bri~ne grimizni poto%0ńić. Ostali sudionici zabave za%0ńarano su zurili u krv,
nitko od njih nije izustio ni rije%0Å„. Agenti se brzo razmjeste oko stola,
dr~eći oru~je u pripravnosti.
- Dva, %0Å„etiri, aest, osam - brzo prebroji glave Miljnikov. - Jeremejeve,
Zikove, po sobama, brzo! Mora biti joa jedan! - I vikne im već u leda.
- Ne zaboravite nu~nik!
- Ali, ato sve ovo zna%0Å„i? - drhtavim glasom uzvikne %0Å„ovjek s
nao%0Å„alama i kratkom, ailjatom bradicom koji je sjedio na %0Å„elu stola, o%0Å„ito
domaćin. - Meni je imendan! Ja sam in~enjer Trehgorne tvornice
cementa Larionov! Kakva je to samovolja?
Udario je aakom po stolu i ustao, ali agent koji je stajao iza njega
~eljeznim ga zahvatom zgrabi za grlo, i Larionov stane hroptati.
Miljnikov prijeteći re%0ńe:
- Pokazat ću ja tebi imendan. Tko se joa mrdne dobit će metak u
trbuh, bez razgovora. Imam zapovijed pucati ako netko pru~a otpor.
Sjedi!!! - zaurlao je na in~enjera bijelog od boli i u~asa, i ovaj se svali na
stolicu.
Jeremejev i Zikov izvedu iz hodnika pognuta %0Å„ovjeka s rukama na
leima i gurnu ga na slobodno mjesto.
Burljajev se nakaalje, pomakne se naprijed. O%0Å„igledno je doaao njegov
red.
- Hm, gospodine koleaki asesore, pretjerali ste. Treba znati s
ljudima. Izgleda da su nas doveli u zabludu. Ovdje nisu bombaai, nego
sasvim pristojno druatvo. Osim toga - on snizi glas, ali ipak se %0Å„ulo -
molio sam da prilikom uhićenja budete obzirniji. emu revolverom po
glavi, ruke na leima? Bogami, nije lijepo.
Jevstratij Pavlovi%0Å„ nezadovoljno se namrgodi, zaguna poluglasno:
Gospodine potpukovni%0ńe, kako hoćete, ali ja bih s tom bagrom popri%0ńao
na svoj na%0ńin. Samo ćete sve pokvariti svojim liberalizmom. Dajte ih
meni na pola sata, propjevat će k'o slavuji, %0ńasna rije%0ń.
Ni slu%0Å„ajno - proaiati Petar Ivanovi%0Å„. - Poatedite me svojih metoda. Sam
ću raa%0ńistiti sve ato treba. - I glasno, obi%0ńnim glasom, upita:
- Gospodine Larionove, ato vam je iza ovih vrata, radna soba?
Nemate niata protiv da porazgovaram ondje s vaaim gostima, po redu?
Oprostite, gospodo, dogodila se velika nezgoda. - Potpukovnik prijee
pogledom preko uhićenih. - Danas ujutro zlotvori su ubili general-
autanta Hrapova. Istog onog... vidim da niste za%0Å„ueni? Pa i o tome
ćemo porazgovarati. Ako nemate niata protiv.
- Ako nemate niata protiv", o Bo~e! - zaakripi zubima Miljnikov i
bijesno jurnu u hodnik, prevrnuvai putem stolicu.
Erast Petrovi%0ń bolno uzdahnu, smatrajući predstavu previae prozirnom,
ali na uhićene je, %0ńini se, djelovala. U svakom slu%0ńaju, svi su kao
op%0Å„injeni gledali u vrata iza kojih se skrio grozni Jevstratij Pavlovi%0Å„.
Zapravo, ne svi. Mraava gospoica koja je sjedila za pijaninom i naala se
nekako po strani od glavnih zbivanja nije izgledala op%0Å„injenom.
Zagasito crne o%0Å„i gorjele su joj od negodovanja, ljepuakasto tamnoputo
liaće izobli%0ńila je mr~nja. Iskrivivai so%0ńne tamnocrvene usne, bezglasno
proaapta neato gnjevno, ispru~i tanku ruku prema torbici koja je le~ala
na pijaninu i izvu%0Å„e odatle malen, elegantan revolver.
Odva~na gospoica zgrabi neopasno oru~je objema rukama i uperi ga
ravno u lea ~andarmerijskog potpukovnika, ali Erast Petrovi%0Å„ golemim
[ Pobierz całość w formacie PDF ]